Izvor zdravlja je u našoj duši

Napisao  AlterTV

Kada govorimo o zdravlju, ljudi najčešće taj pojam shvaćaju kao utopistički termin za određeno fizičko stanje, što je donekle i opravdano jer ono najčešće nađe načina kako da izmakne čovjeku.

Takvo viđenje poduprto je i činjenicom da skoro niti jedan čovjek na zemlji (čast iznimkama) nije zadržao potpuno zdravlje tijekom svog života. S druge strane, zdravlje možemo gledati kao cjelokupno čovječje stanje, koje se odnosi na tijelo, ali i na dušu sa svijesti koja ga nastanjuje.

Od kakve koristi bi bilo savršeno fizičko zdravlje čovjeku koji ne može naći ispunjenje i zadovoljstvo? Kakve koristi ima zdravo ljudsko tijelo, ukoliko ga duša, koja ga nastanjuje, ne iskoristi za vlastitu evoluciju? Ukoliko duša nije sretna, osoba ne može ostati zdrava jer će nezadovoljstvo iznutra stvoriti neku vrstu bolesti.

Rat duše i tijela

Duša ima neograničene kapacitete i mogućnosti, no ukoliko sami svoju dušu trenutnom svjesnošću ograničimo na grubo tjelesno postojanje, ona će reagirati svojim prirođenim obrambenim sustavom. Ako ljudsko tijelo napadne strano tijelo koje bi ga oštetilo ili uništilo, njegov urođeni imunološki sustav radi sve kako bi onemogućio to strano tijelo u djelovanju.

Slično tome, izvorna priroda same duše prepoznaje djelovanje vlastite ograničene svijesti kao neprijateljsku silu, jer takva svijest ograničava dušu u ispoljavanju svoje prvotne prirode. Tako svaki stres, svaka potisnuta emocija, strah, osjećaj neshvaćenosti i odbačenosti te generalno svaka površnost u odnosu na samog sebe izaziva ''imunološku reakciju'' vlastite duše koja aktivira destruktivne tokove životne energije unutar našeg tijela.

Ti destruktivni tokovi energije namijenjeni su upozoravanju same izvanjske svijesti, kojom se duša koristi, kako bi joj se saopćilo da ne ide u pravome smjeru, tj. u smjeru duhovne evolucije. Teške bolesti i poremećaji nisu prva imunološka reakcija duše.

Naša duša prvo reagira remeteći energetske tokove unutar tijela, preusmjeravajući životnu energiju na obrnuto ili destruktivno kruženje. To u čovjeku izaziva tjeskobu, mrzovolju, živčanost i strah što je posljedica gomilanja toksina. Ti toksini nisu izvanjske prirode, već se stvaraju u tijelu uslijed nepravilnog kruženja životne energije.

Nužna je promjena svjesnosti

Ukoliko ne dođe do promjene svjesnosti, izvorna priroda naše vlastite duše spontano pojačava protok životne energije kroz poremećene energetske tokove što uzrokuje veće probleme. Toksini koji se gomilaju zbog destruktivnog djelovanja svijesti osobe sada počinju izazivati prve vidljive simptome bolesti. Ako čovjek i dalje ne shvati upozorenje koje mu šalje vlastita duša, tada na scenu nastupaju teške bolesti. Ukoliko osoba poduzme korake izlječenja fizičkog tijela, bez da je promijenila svoju svijest, bolest će se opet vraćati u drugim oblicima i vidovima sve do raspadanja fizičkog tijela.

Ovdje moram napraviti malu digresiju i objasniti da je određena bolest koju su imenovali liječnici samo jedna od manifestacija bolesti duše, tj. iskvarene svjesnosti koja ne komunicira sa božanskom svijesti. Ukoliko se ona tretira izvanjskim metodama bez promijene svijesti, bolest će se pritajiti i zatim manifestirati na drugom mjestu, u drugom obliku. Sada će joj liječnici pridjenuti novo ime. Tako postoje cijeli leksikoni sa nebrojenim nazivima raznih bolesti, dok je to zapravo različita manifestacija jedne te iste bolesti koja muči ljudski rod.

U tom smislu duša i tjelesna svjesnost ratuju, a od tuda i izreka da je čovjek sam sebi najveći neprijatelj ili najveći prijatelj. Zbog ovih činjenica može se reći da prosječni ljudski život protječe uz izmjenu stanja manifestirane bolesti i pritajene bolesti, to jest, da čovjek živu u bolesnom stanju.

Da li je postojano zdravlje uopće moguće?

Kada tako gledamo, vidimo da zdravlje ne leži samo na dobro balansiranoj prehrani, fizičkim vježbama, meditaciji i kontroli stresa te redovnom posjetu liječniku, već svoju osnovu vuče iz same čovjekove svijesti.

To podupire i činjenica da neki ljudi koji se jako brinu za svoje tjelesno zdravlje umiru prije nego li neki ljudi koji se uopće ne brinu za njega. Da zdravlje potiče iz svijesti, također dokazuju i brojni primjeri ''čudesnih'' izlječenja u bolnicama kod osoba koje su liječnici već otpisali, a s druge strane, smrt onih koje su doktori ocijenili kao osobe izvan životne opasnosti.

Ovdje se skriva i činjenica da unutar samog tijela postoje čudesni mehanizmi samoiscjeljenja koji se mogu aktivirati ukoliko prestane rat duše i svijesti. Međutim, na kraju krajeva, ono što je zajedničko svim ljudima, ma koliko se dobro brinuli za svoje zdravlje, svakako je smrt tijela.

Ukoliko prihvatimo tu činjenicu i odbacimo strahove vezane uz umiranje tijela, već smo na dobrome putu da unaprijedimo svoje zdravlje. Dakle, kada do naše svijesti dopru impulsi iz naše duše koja nam govori da možemo biti beskonačni, svemogući, vječni, blaženi i puni znanja, zastanimo na trenutak prije nego li odbacimo takve misli kao fikciju.

Ono što mi jesmo determinira naša svijest. Tako možemo biti tjelesna ili duhovna bića. Naše mogućnosti, pa samim time i naša dostignuća, isključivo ovise o našoj svijesti i njenoj usmjerenosti. Stoga i postojano zdravlje također ovisi o kakvoći naše svijesti, a ne samo o izvanjskoj brizi za naše tijelo, iako je i ona neophodna.

Zdrava svjesnost donosi opće zdravlje

Kada je naša svijest orijentirana na pojavni svijet, ona je strahovito ograničena zbog same ograničenosti tog svijeta. Smisao čovječjeg života ne može biti puko preživljavanje ili pokušavanje uživanja u materijalnoj egzistenciji.

Naša duša nije zadovoljna sa pokušavanjem uživanja, ona želi uistinu uživati u svome prirodnom okružju. Naša duša je nesretna u okovima materije. Njena stalna tendencija za duhovnom realnosti je uzrok nastanka raznih religija i vjerovanja. Na žalost, religije i vjerovanja najčešće zatomljuju čovjekovu dušu s novim ograničenjima i tabuima.

Međutim, izvorna ideja koja je potakla na kreiranje religija misao je kojom se treba voditi; Stasanje iz čovjeka od krvi i kostiju u božansko biće od duha i blaženstva. Upravo zato jer je tendencija duše vječno uživanje u beskrajnim obiljima duhovne prirode, ljudi, najčešće kao djeca, imaju vrlo žive maštarije i sanjarije o savršenim, bajkovitim svjetovima u kojima nalaze toplinu, ljubav i dobrotu, a zlo i opasnost lako pobjeđuju.

Kada se čovječja svjesnost sve više ograničava tokom odrastanja i hvatanja u koštac sa problemima pojavnog svijeta, ona objavljuje svojoj duši neprijateljstvo zbog neprihvaćanja njenih izvornih tendencija, a duša, na to, uzvraća neprijateljstvom. Međutim, to nije neprijateljstvo prema životu, već neprijateljstvo prema neznanju i ograničenosti.

Povratak izvoru - svojoj duši

Kako bi čovjek došao što bliže savršenom zdravlju, koje unatoč većini koja ga ne dostiže ipak postoji, mora većinu svoje svijesti usmjeriti na osluškivanje čežnji svoje duše i na impulse koji nam dolaze iz duhovne stvarnosti – od Boga.

Religija i vjera, u ovome slučaju, nisu dovoljne. Ovdje se ne govori o vjerovanjima ili religijskim aktivnostima, ovdje se govori o uspostavljanju kontakta sa izvorom vlastite duše – sa Bogom. Samo kroz svoju vlastitu dušu i kroz prihvaćanje njene prvotne prirode možemo doći do odgovora koji ne ostavljaju niti jedno pitanje neodgovorenim.

Samo kroz svoju dušu možemo čuti živoga Boga koji nam govori u miru naših srca, jer duša je portal za duhovni svijet. Vrata na koja trebamo zakucati i postaviti sva pitanja na koja želimo dobiti odgovor. Tako svjesnost, koja prihvaća postojanje pojavnog svijeta i koristi neograničene kapacitete duše kako bi u njemu uvijek ispravno djelovala, donosi opće zdravlje jer nije u ratu sa svojom dušom, ona se ne suprotstavlja prirodnim zakonitostima i božanskom svijesti.

Osoba sa takvom svjesnosti koristi sve situacije da bi se upoznala sa duhovnom prirodom, da bi zadovoljila svoju dušu te isto tako i zadovoljila svoje tijelo. Takva osoba se uistinu može nazvati zdravom.

Zdravlje je tako otvorena mogućnost za svakog čovjeka i puno je jednostavnije dostižno nego li se to obično misli. Svi odgovori koji nam trebaju i sve znanje koje tražimo već postoji u nama samima, ili može biti primljeno kroz našu dušu. Zato oslobodimo svoju svijest dogmi i uobičajenih obrazaca materijalnog života. Otkrijmo uistinu što je značenje riječi ''sloboda''. Otkrijmo što je život postojanog zdravlja i kakve blagodati nam donosi.

[alternativa]

Pročitano 1957 puta

Objavljeno u Zanimljivosti

Ona je most koji povezuje ovaj materijalni s duhovnim svjetovima

Posted date: October 01, 2015 In: Duhovnost općenito

.

U ovom tekstu steći ćete uvid u ono što većina znanstvenika do danas ipak nije otkrila u vezi te intrigantne žlijezde, a što mistične tradicije i ezoterijske škole odavno znaju – epifiza je poveznica naših fizičkih i spiritulnih svijetova, zbog čega ju možemo nazvati i duhovnom žlijezdom.

Ona je kroz stoljeća zaokupljala misli raznih filozofa, mudraca i duhovnih učitelja koji su vjerovali u njen poseban značaj. Najpoznatiji među njima je bio francuski filozof René Descartes koji je u 17. stoljeću pobudio opće zanimanje za tu misterioznu žlijezdu i njenu funkciju kroz svoja djela, čijih je bila česta tema. Najveći značaj za njega je predstavljala ideja o epifizi kao mjestu na kojem nastaju misli, jer ako je tome tako, to je ujedno i mjesto dokaza našeg postojanja.

Do nje je došao povezivanjem znanja fiziološke činjenice o epfizi, kao jedinom jednostrukom organu u mozgu, i konteplacije o mislima, kojih ne možemo imati više odjednom, već se one se produciraju jedna po jedna, što ga je navelo na zaključak o mjestu njihova nastanka. Ideja je to koja je sadržana u njegovoj najpoznatijoj izreci: ”Mislim, dakle, jesam!”. Bitno je naglasiti da je Descartes vjerovao da je mišljenje duhovni fenomen kojeg nam omogućuje naša božanska priroda, te da su misli izraz i dokaz postojanja duše. Zbog toga je epifizu nazvao ”sjedištem duše”.

Ona je točka susreta duše i tijela i točka njihova ispreplitanja i međudjelovanja – ”tako visi između kanala koji sadrže animalne duhove (koji upravljaju razumom i prenose osjećaj i pokret) da je oni mogu pomicati… i prenosi to kretanje na dušu… I obratno, tjelesni stroj tako je ustrojen da svaki put kada duša ili bilo koji drugi uzrok pomakne žlijezdu na ovu ili na onu stranu, ona gura animalne duhove koji je okružuju u pore mozga.”

Inače, ta ideja, sadržana u citatu iz prethodne rečenice, datira iz davnog 3. stoljeća pr. Kr. i Descartes ju je preuzeo od grčkog liječnika Herofila koji je dokumentirao ovakve i slične svoje opservacije tokom seciranja ljudskih tijela. I Herofil je već tada uvidio njenu veliku ulogu u razvoju ljudske svijesti i duha, te ju je nazvao ”portalom koji vodi do našeg pravog Ja”.

Popularnost pinealne žlijezde na neko vrijeme jenjava, iako su se razni mistični tragači, među kojima je bila i osnivačica teozofskog pokreta Helena Petrovna Blavatsky, zabavljali odgonetavanjem njenih tajni iza zastora. Blavatsky je razvijala koncept ezoterične pinealne žlijezde za koju kaže da predstavlja ključ do najvišeg stupnja božanske svijesti u čovjeku – to je svijest koja podrazumijeva njegov sveznajući, duhovni i sveobuhvatni um. Povezala ju je sa (trećim) okom Šive koje je kod ljudi prestalo djelovati jer su zaglibili u kaljuži materije i potpuno se prestali baviti duhovnošću.

Zaključila je da je uspavana pinealna žlijezda modernog čovjeka atrofiran ostatak tog organa duhovne vizije. Ona smatra da kad se njen uspavani mehanizam pokrene (a o načinima njegova pokretanja smo pisali u prvom tekstu), da on tada ”nosi duhovnu viziju ega do najviših razina percepcije, gdje mu se vidokrug otvara i proširuje prije nego što postane gotovo beskonačan”. Njezine ideje su bile držane u tajnosti i poznate tek užem krugu ljudi toga vremena, a popularnost su stekle puno kasnije.

Tako da ih, nakon Descartesa, na svjetla pozornice ponovno dovodi, također francuski filozof i pisac, Georges Bataille tek početkom 20. stoljeća. On uvodi koncept “pinealnog oka” kao slijepe mrlje i organa uzbuđenja i delirija kao protutežu zapadnjačkom racionalizmu. Vjeruje da njegova pozicija u mozgu otkriva njegovu tajnu narav – pogled u Prazninu (po budističkom duhovnom učenju – praznina (od) inherentnog postojanja, nema identiteta, vjerovanja, misli, svi fenomeni nemaju inherentno postojanje, odnosno ne postoje izvan nas, nestvarni su) koji često može rezultirati ekstatičkim vizijama (Praznina ne negira sav taj ples mnoštva pojava koje se ukazuju bezbrojnim živim bićima, ona samo govori da su te pojave nestvarne). One se događaju zato što većina frekvencija koje epifiza hvata iz različitih magnetskih polja nisu u našem percepcijskom dometu, pa ih ponekad percipiramo kao razne neobične boje, zvukove i geometrijske oblike.

Trećim okom možemo vidjeti i spoznati sebe kao multidimenzionalna bića. Ono je naš osobni portal kroz koji se naši razni aspekti sa viših razina mogu spustiti u ovu zemaljsku realnost i kroz koji možemo biti u kontaktu sa nebrojenim relanostima i aspektima sebe koji postoje na višim razinama. Tu konekciju nam omogućava konstitucija epifize koja je  ispunjena tekućim svjetlom i sačinjena od mikro-kristala kalcita.

Kristal je čvrsta tvar u kojoj su atomi, molekule ili ioni raspoređeni u uredan, ponavljajući uzorak. Američki znanstvenik Marcel Vogel je u svojim istraživanjima pokazao da bi taj uzorak u kristalima epifize mogao biti modificiran uzorcima misaonih valova. Ljudi imaju razne misli koje možemo posložiti u misaone obrasce koji će se međusobno razlikovati po energetskoj putanji i određenoj frekvenciji koju nose. Tako obrasci misli koje su povezane sa strahom u sebi nose niske frekvencije, dok se više frenkvencije vežu na obrasce koji u sebi nose energiju ljubavi.

Kristali mogu pokupiti te frekvencije, pohraniti ih i odašiljati. I slično kao što se mogu koristiti da sačuvaju određeni softverski kompjuterski program, tako mogu sačuvati i neki misaoni obrazac ili program. Frekvencije misli koje se pojavljuju pohranjuju se na hard disk našeg tjelesnog kompjutera – mozga, a svojim čestim ponavljanjem stvaraju obrasce koji nas još dodatno potiču na ponavljanje određenih programa. To je zato jer kada se nađemo u nekoj novoj situaciji uglavnom posežemo za starim, poznatim obrascima i oni nam služe kao alat za prosudbu i snalaženje. Na taj način nas naša prošlost određuje i, ovisno kroz koje energetske obrasce je češće vibrirala, stvara navike života u strahu ili života u ljubavi.

Zbog svega toga je jako bitno što mislimo i na koji način razmišljamo. To je bitno i za količinu svjetla koju će epfiza biti u mogućnosti prihvatiti. Što više svjetla možemo pohraniti u tijelu, to će naša osobna vibracija biti viša. Što nam je osobna vibracija viša, to nam je lakše nositi se sa nižim vibracijama, koje će i onako puno rijeđe dolaziti u kontakt sa nama jer će ih naša vibracija unaprijed odbijati. Kada odbacimo kontrolu i prepustimo se svojoj duši u potpunosti, dopuštamo da se kozmičko svjetlo i bezuvjetna ljubav unesu u pinealnu žlijezdu. Njihova energija podiže rezonanciju naših moždanih valova, svijesti, misaonih obrazaca i percepcije. Zato je krajnje vrijeme da probudimo svoju epifizu i počnemo rezonirati sa kozmičkom svijesti. Ako ne sada, a kada?

Ako si cijeli život zatvoren u jednom u podrumu, u mraku, a bojiš se mraka, znači bojiš se pokrenuti negdje jer ko zna što se u mraku skriva, ti se ne mičeš sa mjesta. Da li to znači da postoji samo taj podrum i taj mrak? Za tebe da – i možeš vječno ostati u tom uvjerenju. Ali, je li to onda istina? Naravno da ne. I tada to uvjerenje tebi šteti iako ti toga nisi ni svjestan. Izvan tog podruma je kuća u kojoj je hrpa drugih prostorija, a izvan kuće je cijeli svijet. I samo da se malo ohrabriš, možda zbog znatiželje, možda zbog očaja, možda zbog vjere, a možda te izludi to sjedenje u mraku i taj strah, nije bitno zašto, bitno je samo da se ohrabriš, i kažeš ”Nek sve ide kvragu, ustajem se i hodam, nema kontrole, nema kalkulacija, pa nek se desi što se treba desiti, radije ću umrijeti nego i dalje tu sjediti!”, možda bi tada pronašao prekidač za svjetlo, možda kad i ako bi upalio svjetlo bi vidio vrata, postao svjestan da ona postoje, da postoji nešto kroz što možeš izaći van, i samo sa svjesnošću toga pronašao u tom podrumu i ključ da ta vrata otključaš, onda bi otkrio i druge prostorije u kući i vrata koja vode u svijet. I to bi postajalo sve lakše i jednostavnije jer si tamo u tom mračnom podrumu spoznao da se, ako pobijediš strah, nova vrata otvaraju, da postoji nešto o čemu jednom nisi mogao ni sanjati, i da upravo sad to iskušavaš!

Mi vam kroz ove tekstove možemo pokazati vrata i reći što se iza njih nalazi, ali vrata ćete morati otvoriti sami. Benefiti koje dobivate od toga ne mogu se opisati riječima, ali zato kad ih skužite znatiželja postaje jača od straha i onda samo otvarate vrata, hrabro, bez kucanja.

Sve dok se epifiza barem malo ne pokrene u aktivnost mi se nalazimo u tom podrumu u mraku i nismo ni svjesni kakve sve potencijale i mogućnosti imamo. Oni se obično svrstavaju u domenu znanstvene fantastike. Pinealna žlijezda je sjedište kozmičke svijesti  i veže se uz šestu čakru (treće oko) koja se nalazi u području sredine čela, otprilike 2cm iznad obrva, i sedmu (krunsku čakru) koja se nalazi na vrhu glave, tik iza tjemena. Kada se ona aktivira sinkronizira se sa kozmičkom inteligencijom i počinje primati impulse izravno iz kozmičkog uma. Tada se vibracija misli podiže na isti stupanj i čovjek dobiva osobni pristup višem znanju i informacijama iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Dobivamo i mogućnost uspostave komunikacije sa svojom dušom ili svojim višim Ja kroz spoznaju transcendentalne svijesti koja funkcionira izvan ograničenja koje nameće fizičko materijalno tijelo. Uz pomoć te spoznaje možemo doživljavati i spontana ili namjerna izvantjelesna iskustva koja nam omogućuju komunikaciju i prelazak u druge dimenzije, teleportacije, te  promjene izgleda i gustoće tijela.

Epifiza je fizički organ intuicije, inspiracije, duhovne vizije i božanske misli. I ona nam sama, svojom vibracijom, potvrđuje našu sposobnost za vidovitost i inutitivnu svjesnost. Kad god imamo neki dobar predosjećaj, ova žlijezda vibrira lagano, a kada imamo inspiraciju ili fleš intuitivnog razumijevanja vibrira jače, iako još uvijek nježno. Kada se uskladi sa srcem (srčanom čakrom), koje bi trebalo biti centar našeg djelovanja, one postaju jedno i tvore savršen spoj. Tada smo vođeni nevidljivom rukom Svemira i možemo se prepustiti životu bez straha jer ćemo uvijek dobiti, kao što bi nam i dobri stari Rolling Stonesi rekli (pa ćemo ju ubaciti kao podlogu za čitanje i poticaj http://www.youtube.com/watch?v=PkGrkNu6mDg), možda ne ono što želimo, ali svakako ono što trebamo. Samo ako se ponekad malo potrudimo.

Taj spoj nam može donijeti i duboke duhovne spoznaje, kao što su dublje  razumijevanje života i smrti, i nas samih unutar toga, shvaćanje da smo kreatori svega i spoznaja više svrhe koju imamo, i slično. One su često popraćene zasljepljujućom, blistavom bijelom svjetlosti čijim opisima obiluje zapadna i istočna mistična tradicija. To ”prosvjetljenje” obično je rezultat napredovanja svijesti kroz razne razine duhovnog, psihološkog i etičkog razvoja kroz koje moramo proći da bi uopće došli do svega ovoga o čemu u tekstu pišemo. Ujedno je i mali uvid u ono što doista jesmo – bića svjetlosti.

Pokretanjem epifize nam se proširuje percepcija i možemo vidjeti mozaik svoga života u cijelini, spajanjem njegovih dijelova kojih smo postali svjesni – zašto smo tu gdje jesmo, što nas je do toga dovelo i kuda trebamo ići. U tome nam pomažu, kako i novoprobuđena osjetilna iskustva, tako i ona stara koja su sada izuzetno pojačana, zatim raspoznavanje energetskih polja, mogućnost predviđanja, boljeg spoznavanja i sjećanja, jasnoća u vezi svega, dobar fokus i koncentracija, razumijevanje mentalnih pojmova, ali i racionalnost u rješavanju problema.

Veliki poticaj je i nova percepcija vremena kojeg počinjemo shvaćati kao iluziju. Uz općenito poboljšanje vida i vidne oštrine, poboljšava se i imaginacija, sposobnost vizualizacije, mogućnost viđenja aura, unutarnjih svjetala i bljeskovi vizija. Često sanjamo i živopisne snove koji djeluju dosta stvarno, te uz malo vježbe lako postižemo vještinu lucidnog sanjanja. Najdivnije je to što će nas cijelim putem pratiti osjećaj dubokog mira i blaženstva jer shvaćamo da smo dio svega i da je sve dio nas, iz čega se rađa novoprobuđena senzitivnost i suosjećanje za sva živa bića. Na temelju toga srce i epifiza će nam olakšati čin opraštanja drugima i sebi, te podariti povećanu sposobnost za iscjeljenje i samoiscjeljenje.

Sve ovo o čemu smo dosad pisali je i više nego super, ali moramo nakratko pogledati i drugu stranu – što se događa u obrnutoj situaciji. Ako je epifiza zablokirana može se dogoditi prebukiranost mislima koje su ometajuće za normalno svakodnevno fukcioniranje, nemogućnost postizanja fokusa, egocetričnost i usmjerenost isključivo na sebe, ali strah od razvoja i upoznavanja samog sebe, te pomanjkanje samopouzdanja. Nemogućnost uživljavanja u situacije, ostvarivanja zamisli i rješavanja problema, iskrivljena predodžba stvarnosti i neprihvaćanje istine, te općenito negativan stav i pogled na svijet i život i osjećaj da nam je život besmislen samo su neke od mogućih posljedica. Na fizičkom nivou se mogu manifestirati kao glavobolje, migrene, problemi s vidom, živčanim sustavom, kostima, genetski problemi… Zapostavljanje epifize, u svakom slučaju, nije bezazleno.

Ulogu u svemu ovome igraju i hormoni naše pinealne žlijezde, o kojima smo pričali u prvom tekstu. Kada dobro funkcioniraju oni nam pomažu da dostignemo viša stanja svijesti kroz osjećaje smirenosti i centriranosti koje proizvodi serotonin, dok nam melatonin pak pomaže da ostanemo budni i svjesni u stanjima duboke opuštenosti kao što su meditacije i lucidni snovi.

Osim hormona, jako zanimljiva je i jedna izlučevina epifize o kojoj se u posljednje vrijeme dosta govori, a radi se o halucinogenoj kemikaliji poznatoj kao DMT, odnosno dimetiltriptaminu, koja se izlučuje u specifičnim situacijama (kao što su rođenje i smrt, iskustva bliska smrti, duboke meditacije i sl.), a proizvodi unutarnje slike ili vizije koje nastaju neovisno o izvanjskim vizualnim podražajima. DMT se naziva i duhovnom molekulom. Osim što se pojavljuje prirodno u našem tijelu,  također je prisutan u biljkama. Koristi se, kao aktivni sastojak, u napitku Ayahuasci kojeg amazonski šamani stoljećima piju kako bi uspostavili komunikaciju sa biljkama i životinjama i inducirali izvantjelesna iskustva, te na taj način posjećivali druge dimenzije i realnosti.

Izvor: funkymem.com
pozitivnapsihologija.com

Podijeli:

• 
  

Related posts

• 

  Netko te čuva

• 

  Osho: Vi ste prosjaci ljubavi

• 

  Ne ograničavajte svoju dobrotu

• 

Dinamična akcija - Oslobodite se okova!

Prethodni postSledeći post

05.09.2015

2 Komentari

BogatstvoCiljeviNovacSamopouzdanjeŽeljaŽivot

Kada stvorite osecaj verovanja u zakon privlačenja, osetićete bitnu promenu koja se pojavljuje: vaš stres, bes i frustracija počinju da se tope. Sve vaše sumnje i strahovi će ispariti. Pojavljuje se samo idealno razmišljanje. Na prvom mestu, zakon privlačenja vas vodi tamo gde treba da idete i da privučete ono što želite. Privući nešto ne znači da će vam biti dato potpuno besplatno. Ako želite nešto, morate postati dinamičan magnet koji privlači stvari i okolnosti koje će vas zadovoljiti i učiniti izuzetno srećnim. Bez ove dinamične akcije, postajete statički izvor prenosa i ispoljavanje se neće dogoditi.

Koja je razlika između dinamične akcije i običnog posla?

Razmislite o tome. Kada nešto radite sve je teret. Stvari su izuzetno teške. Uslovi su nemogući, pogotovo ako dozvolite da negativnosti ophrve celo biće. Privlačenje i ispoljavanje vaših ciljeva ne predviđa rad u pravom smislu tih reći. Rad se pretvara u dinamičnu akciju.

Dinamična akcija je moćna, jer više ne osećate stres. To je kao kada se oslobodite okova i težine od stvarnosti i poletite u oblake. Jašete oblak tako da se može manifestovati željeni ishod. Zakon privlačenja privlači sve što poželite i to postaje potpuno ostvarljivo. Ali kao i kod skrivenog blaga, morate kopati za to. Mora postojati radnja ili odlučnost da bi dosegli do blaga. Zamislite da ste predali univerzumu ono što ste tražili. Ako ne posegnete za tim, nećete biti u mogućnosti da primate bilo šta.

Ponekad me ljudi pitaju zašto je potrebno toliko vremena da se manifestuju stvari koje žele u životu. Moje pitanje za ove osobe je:

Da li ste posegnuli za svojim željama?

Da li aktivno primate onoliko koliko tražite stvari iz svemira?

Ili ste prestali da aktivno primate nakon što ste tražili nešto?

Šta univezum očekuje od nekoga ko pita za nešto? Univerzum očekuje da tačno znate šta želite i da vi takođe znate kako to da primite. Primiti nešto zahteva akciju: ako je univerzum već privukao nešto to znaći da je organizovao faktore oko sebe, tako da je željeni ishod sada mnogo bliže vama. Ako imate hrane u frižideru, da li ćete umreti od gladi ako znate kako da pripremite hranu? Ne. Ali ako ne znate kako upotrebiti te sastojke i odlučite se samo za čekanje da se hrana pojavi pred vama, da li ćete imati obilnu večeru? Narvano da nećete. Isto važi i za zakon privlačenja. Stvari se neće pojaviti na magičan način ispred vašeg praga na dnevnoj bazi. Ali možete biti sigurni da ako vam treba ljubav, zdravlje ili bogatstvo, već je na putu. U zavisnosti od vašeg kapaciteta primanja, dobićete ono što vam je potrebno.

S poštovanjem

Marjan

FacebookTwitterGoogle+Share

Marjan Markovic

Slični postovi

 26.10.2015

Zakon privlačenja – praktična primena

 26.10.2015

Fokusirajte se na sebe!

 18.10.2015

Jedan korak napred, dva nazad!

Ko je ISUS HRISTOS?

ISUS SPASAVA

НЕДЕЉА, 15. ФЕБРУАР 2009.

Ko je ISUS HRISTOS?

Za razliku od pitanja, "Da li Bog postoji?", jako malo ljudi se pita da li je Isus Hristos postojao, a još manje je onih koji znaju ko je ISUS ZAISTA BIO, JESTE I BIĆE!

Preuzeto sa:
gotquestions.org

Generalno je prihvaćeno da je Isus zaista bio čovek koji je hodao zemljom, u Izraelu, pre skoro 2000 godina. Debata nastaje kada se počne raspravljati o Isusovom potpunom identitetu. Skoro svaka velika religija uči da je Isus bio prorok, ili dobar učitelj ili pobožan čovek. Problem je u tome da nam Biblija kaže da je Isus bio beskonačno mnogo više od proroka, dobrog učitelja ili pobožnog čoveka.

C.S. Luis i svojoj knjizi Klasično Hrišćanstvo piše sledeće: "Ovde pokušavam da izbegnem najveću glupost koju neko može da kaže kada govori o Njemu [Isus Hristos]:

"Spreman sam da prihvatim Isusa kao velikog moralnog učitelja, ali ne prihvatam Njegovo tvrđenje da je Bog." Tako nešto ne bismo smeli da kažemo.

Čovek koji bi bio samo čovek i rekao stvari koje je Isus rekao, ne bi bio veliki moralni učitelj. On bi bio ili ludak – na istom nivou kao i onaj koji tvrdi za sebe da je tvrdo kuvano jaje – ili đavo iz pakla.

Morate da se odlučite. Ovaj čovek ili je bio i jeste Sin Božiji, ili je ludak, a možda nešto i gore....Možete da ga zatvorite kao ludaka, možete da ga pljujete i da ga ubijete kao demona, ili možete da padnete pred Njegove noge i nazovete ga Gospodom i Bogom. Ali nemojte nastupati sa takvim pokroviteljskim i besmislenim tvrđenejm da je On bio veliki učitelj ljudi. On nam to nije ostavio nedorečenim. Nije ni nameravao.”

I onda, ko Isus tvrdi da jeste? Šta Biblija kaže ko je On bio? Pogledajmo prvo Isusove reči u Jovanu 10:30, “Ja i Otac jedno smo.” Na prvi pogled, ovo možda ne izgleda kao tvrdnja da je Bog. Međutim, pogledajmo na reakciju Jevreja na Njegovu izjavu, “Odgovoriše mu Judeji: za dobro delo te ne zasipamo kamenjem, nego zbog hule na Boga, što se ti – kao čovek – gradiš Bogom” (Jovan 10:33). Jevreji su Isusovu izjavu razumeli kao tvrdnju da je Bog. U stihovima koji slede, Isus nikada nije ispravio Jevreje govoreći , “Ja nisam tvrdio da sam Bog.” To ukazuje da je Isus zaista govorio da je Bog kada je izjavljivao, “Ja i Otac jedno smo” (Jovan 10:30). Jovan 8:58 je drugi primer. Isus je izjavio, “ Reče im Isus: zaista, zaista kažem vam: ja postojim pre nego što se Avram rodio!” I iznova, kao odgovor na ovo, Jevreji su uzeli kamenje u pokušaju da Ga kamenuju (Jovan 8:59). Isus proglašava svoj identitet izrazom “Ja sam” koji je direktna primena starozavetnog imena za Boga (Druga Mojsijeva 3:14). Zašto bi Jevreji želeli da kamenuju Isusa ako On nije rekao nešto što su oni verovali da je bogohulno, u ovom slučaju, tvrdnju da je Bog?

Jovan 1:1 kaže da “Bog beše Reč.” Jovan 1:14 kaže “Reč se ovaploti.” Ovo jasno pokazuje da je Isus Bog u telu. Toma, jedan od učenika ja izjavio u vezi sa Isusom, “Gospod moj i Bog moj” (Jovan 20:28). Isus ga ne ispravlja. Apostol Pavle Ga opisuje kao, “…velikog Boga i Spasitelja – Isusa Hrista (Tit 2:13). Apostol Petar kaže isto, “…našeg Boga i Spasitelja Isusa Hrista” (2 Petrova 1:1). Bog Otac svedoči o potpunom Isusovom identitetu rečima "Za Sina pak: "Tvoj presto Bože, stoji u sve vekove i žezlo tvoje pravosti je žezlo tvoga carstva."" Starozavetna proročanstva najavljuju Njegovu božansku prirodu,

“Jer nam se rodi dete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti Divni Savetnik, Bog Silni, Otac Večni, Knez Mira.”

Tako, kao što je C.S. Luis zaključio, verovati da je Isus bio dobar učitelj ne postoji kao mogućnost. Isus je jasno i neporecivo tvrdio da je Bog. Ako On nije bio Bog, onda je bio lažov, i samim tim nije bio prorok, dobar učitalj ili pobožan čovek. U pokušaju da umanje značaj Isusovih reči, moderni “sholastici” tvrde da “istinski istorijski Isus” nije rekao mnoge od stvari koje mu Biblija pripisuje. Ko smo mi da se raspravljamo sa Božijom Rečju u vezi onog što Isus jeste ili nije rekao? Kako jedan “sholastik” dve hilade godina posle Isusa može da ima bolji uvid u ono što je Isus jeste ili nije rekao nego oni koji su sa njim živeli, služili i koji su učili od Njega samog (Jovan 14:26)?

Zašto je pitanje u vezi Isusovog paravog identiteta toliko važno? Zašto je bitno da li Isus jeste ili nije Bog? Najvažniji razlog zbog koga Isus treba da je Bog, je taj da u slučaju da nije Bog, Njegova smrt ne bi bila dovoljna da plati kaznu za grehe čitavog sveta (1 Jovanova 2:2). Samo je Bog mogao da plati tako veliku kaznu (Rimljani 5:8; 2 Korinćanima 5:21). Isus je morao da bude Bog da bi mogao da plati naš dug. Isus je trebalo da bude čovek da bi mogao da umre. Spasenje je dostupno jedino kroz veru u Isusa Hrista! Isusova božanska priroda je razlog zašto je On jedini put ka spasenju. Isusova božanska priroda je razlog zašto je On objavio, “Ja sam Put, i Istina i Život: niko ne dolazi k Ocu - sem kroz mene” (Jovan 14:6).

KO JE ISUS HRISTOS ZA TEBE?

A sada Brate i Sestro kad smo pročitali ovaj tekst, budi iskren pa reci sebi, a onda i svim drugima: KO JE ISUS HRISTOS ZA TEBE?
Ovo je najvažnije pitanje za sve nas! OD OVOG PITANJA ZAVISE NAŠI ŽIVOTI! ONO ŠTA NAM JE OVAJ SVET OBEĆAO KAD SMO SE RODILI JE DA ĆEMO SIGURNO I DA UMREMO! KO NAM JE OBEĆAO I SVOJIM PRIMEROM POKAZAO BESMRTNOST UMREVŠI I VASKRSNUVŠI ZA NAS, A ONDA NAS I NESEBIČNO POZVAO U RADOST SLAVE BESMRTNIKA KO JE TAJ A DA NIJE ISUS! IMALI TAKVOG?!
NEMA NIKOG KOJI JE TO UČINIO ZA SVE NAS OSIM ISUSA HRISTA!!!
A ŠTA JE ISTINA, ISUS JE BIO BOG JESTE BOG I BIĆE BOG KAO NEODVOJIVI SIN OCA NEBESKOG SVEDRŽITELJA I BOGA OCA NAŠEGA!

TO JE ISTINA NAD SVIM ISTINAMA I NIJEDNO LJUDSKO POTVRĐIVANJE I PRIHVATANJE NIJE POTREBNO DA BI TA ISTINA ŽIVELA!!!
PITANJE KOJE SE TEBI POSTAVLJA JE SLEDEĆE: DA LI TI, EVO BAŠ SAD OVOGA TRENUTKA DOK ČITAŠ OVAJ TEKST ŽELIŠ DA PRIHVATIŠ TU ISTINU I PROSLAVIŠ ISUSA HRISTA KAO SPASITELJA SVOG KOJI TE IZBAVLJA OD SMRTI I PAKLA OGNJENOG I DA ODMAH ZAPOČNEŠ NAJVEĆU PROSLAVU POBEDE ŽIVOTA NAD SMRĆU, ZAJEDNO SA SVIM ANĐELIMA NEBESKIM I SA SVIM BESMRTNIM SINOVIMA BOŽIJIM I SA CELOM VASELJENOM KOJA SLAVI BOGA I HRISTA ILI ĆEŠ NEMO KAO MRTVAC DA GLEDAŠ U OVA SLOVA!

DA LI OVOGA TRENUTKA ŽELIŠ SVOM DUŠOM SVOJOM DA PRIHVATIŠ OVU ISTINU I KRENEŠ NA PUT U CARSTVO NEBESKO ILI JE ODBIJAŠ I OKRENUVŠI JOJ LEĐA BEŽIŠ U MRAK NE ZNANJA LAŽI I PROPASTI!
SLOBODNO ŠAPNI, RECI, UZVIKNI GDE GOD DA SI:
SLAVA ISUSU HRISTU I ČUĆETE SVI SVETI, ČUĆETE VOJSKA ANDJEOSKA, ČUĆETE ISUS, ČUĆETE BOG OTAC SVEDRŽITELJ. A KADA POČNEŠ DA SLAVIŠ OVO IME NAD SVIM IMENIMA, ONDA STRPLJIVO ČEKAJ DA SE PORADUJEŠ DANU, KADA ĆEŠ ČUTI HOR I GLASOVE SVIH SVETIH U CARSTVU BOŽIJEM KOJI PROSLAVALJAJU OVO IME I RADOSTI TVOJOJ KRAJA VIŠE NEĆE BITI!

SLAVA ISUSU HRISTU!...SLAVA ISUSU HRISTU!...SLAVA ISUSU HRISTU!...