BLOG: KAKO BIRAMO UZORE? ‘Nađi svoj put: Upijaj bitno, odbaci nebitno i dodaj ono što je samo tvoje’
Razmišljam jutros o idolima, bolje reći uzorima, te kako smo ih kao djeca birali prema nekim vlastitim kriterijima i preferencama koje, čini mi se kada danas o tome razmišljam, zapravo čine srž onoga što mnogi od nas danas jesu. Ili, barem onoga što ja danas jesam.
Naime, u djetinjstvu sam bila zaluđena borilačkim vještinama i prije nego sam naučila čitati, “gutala sam” filmove u kojima je glavnu ulogu igrao – Bruce Lee.
S vremenom sam znala svaki ugao na kojemu će ga napasti neprijatelj, kako će se obraniti i koji ton će proizvesti. Osim što je u kineskom horoskupu bio Zmaj poput mene, smatrala sam ga velikim uzorom.
Ne bojim se čovjeka koji je vježbao 10.000 udaraca odjednom, već se bojim čovjeka koji je vježbao jedan udarac 10.000 puta.
Brz, okretan, spretan, dobar, moralni pobjednik svake neprilike – jednostavno, vladao je vještinom. Tradiciji je dodao inovativnost. Stvari je radio na svoj način koji mu je savršeno odgovarao. Uvijek se bez straha suočavao s neprijateljima i bio vođeni višim dobrom.
Kasnije, kada sam s prakse prešla na teoriju, otkrila sam i da je pravi filozof (studirao je filozofiju, ima jedna genijalna knjiga o njegovom život Bruce Lee umjetnik života) i da je pisao jako dobre filozofske osvrte na tradicionalnu filozofiju, a osim toga zanimao ga je i ples, pa je čak bio prvak Hong Konga u plesu ča-ča-ča.
Najtvrđe drvo najlakše se slomi dok bambus ili vrba opstaju jer se umiju savijati na vjetru.
Ne znam što je prethodilo čemu, no kad danas gledam kome sam se divila i čemu sada stremim, onda vidim obrazac jednostavnosti u svakodnevnom životu, svjesnosti o tome da je za uspijeh potreban ogroman trud i rad te činjenicu da s tim putem treba prilagođavati situacijama i ljudima, a pritom i modificirati svoja očekivanja.
(kada me sretnete, slobodno me pitajte da vam odglumim ovu scenu. maestralno)
Nakon Bruce Leeja posebno me oduševljavao slavni Cassius Clay, mnogima poznatiji kaoMuhammad Ali.
Danas boluje od Parkinsonove bolesti, a iza sebe ima 61 borbu, pobijedio je u njih 56, od toga je 37 pobjeda ostvario nokautom. Poražen – samo pet puta. Tri puta bio je prvak svijeta u superteškoj kategoriji.
Mrzio sam svaku minutu svog treninga, ali sam govorio: “Ne odustaj! Sada se pati, ali živi ostatak svog života kao šampion.
Jest, bio je narcisoidni hvalisavac i zbog toga ga mnogi nisu voljeli, ali je i imao nešto što mnogi nemaju – petlju.
Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća ušao je u sukob s američkom vladom jer nije želio služiti u američkoj vojsci tijekom rata u Vijetnamu:
– Nemam problema s Vijetkongovcima. Oni me nisu nazvali crnčugom. Zašto bih bacao bombe i pucao na smeđe ljude u Vijetnamu kada su takozvani Crnci u Luizvilu tretirani kao psi i oduzeta su im osnovna ljudska prava – rekao je Ali, nakon čega su mu vlasti oduzele naslov prvaka, a osuđen je i na pet godina zatvora.
U onome što radi bio je najbolji! Također je u tradiciju unio inovativnost. I imao je savršeno podešen mindset. Gotovo sigurno svoj uspjeh duguje načinu razmišljanja: Fake it until you make it! Ako vjeruješ da nešto možeš učiniti i vjeruješ da nešto n emožeš učiniti – u oba slučaja si u pravu. Zakon je koji savršeno funkcionira, a on je to shvatio puno prije popularne self-help literature.
Znam gdje idem i znam istinu. Ne moram biti ono što vi hoćete da budem. Slobodan sam da budem ono što ja hoću.
Pa onda, koji je odgovor na pitanje kako biramo idole? Usudila bih se reći, onako kako doživljavamo najbolju verziju sebe samih!
Tko su vaši idoli :)?
J.
Нема коментара:
Постави коментар